Kada gubimo tlo, upotrijebimo krila

Pripremila: s. Dominika Anić

Subota, 2. srpnja 2011.

Mnogi mladi ljudi danas trpe od bezperspektivnosti. To ima, dakako, i duševne posljedice. Depresije upravo kod mladih ljudi uzimaju sve više maha. Sv. Ivan Bosko bio je dušobrižnik mladih ljudi i to najviše onih tzv. «teških» mladića. Problemi mladih njegova vremena sigurno su bili drugačiji od ovih naših današnjih. No don Bosko je sigurno ostao uzorom i primjerom kako susretati mlade. Njegova socijalna savjest i nevjerojatna sposobnost uživljavanja u druge, a prije svega njegov optimističan stav prema životu privlačili su mlade ljude. On nije držao do prisila i kazne nego do ljubavi i povjerenja. Dobro je i ispravno razumio Isusove riječi o bezbrižnosti. Isus upućuje na povjerenje ptica koje jednostavno pjevaju u potpunom pouzdanju da ih Bog hrani. Iz ovoga Don Bosko formulira svoj savjet: «Učini kao ptica koja ne prestaje pjevati ni kad se grana slama. Jer ona zna da ima krila.» Uvijek nam je važno da smo realni i prizemljeni. Ali ponekad trebamo nešto od lakoće ptica. Trebaju nam ponekad i krila, kako bismo nadišli svoje svakodnevne probleme i poteškoće te se vinuli u prostranstva slobode s vjerom da ima još ljepote, širine i čistine za naš životni let. Da mjesta pod nebom ima za mnoge koji žele letjeti. Kad nas strah želi prikovati za nesigurno i klimavo tlo na kojem stojimo duša nam došaptava kako upotrijebiti krila, kako uzdignut svoj duh prema duhovnim stvarnostima, k Bogu, tamo gdje nas nikakav strah ne može pratiti niti dostići. Što nas to priječi da i danas damo svojoj duši da poleti, da baš sada upotrijebimo svoja krila.